Paradoks naseg vremena kroz istoriju postaje sve veci,imamo vece zgrade,krace zivce,sire puteve,a uza gledista.Imamo vece kuce,a manje porodice,vise diploma,a manje razuma,vise znanja,a manje rasudjivanja,vise strucnjaka,a opet vise problema.Govorimo previse,volimo prerijetko,mrzimo precesto.Stigli smo do Mjeseca i natrag,ali imamo problem da predjemo ulicu i upoznamo novog komsiju.Cistimo vazduh,ali zagadjujemo dusu,Naucili smo da zurimo,ali ne i da cekamo.Ovo je vrijeme brze hrane,ali sporog varenja,velikih ljudi,ali sitnih karaktera,dani dvije plate,ali vise razvoda,luksuznih kuca,ali unistenih domova,visekratnih pelena,ali jednodnevnih predstava.Vrijeme kada ima mnogo u izlogu,ali vrlo malo u skladistu.Dajte vremena ljubavi,dajte vremena razgovoru,podijelite vase misli sa drugima,dajte topao zagrljaj onome kraj vas.Drzite se za ruke i cijenite momente....momente koji se nekada rijetko ponove.
Ei ole kommentteja vielä.
Jätä kommenttisi, aloita keskustelu!